Ko vuče konce – priča o metaprogramima

Da li znate šta su marionete? Naravno da znate. To su one lutke čije ruke, noge i glavu drže konci i koje se pomeraju onako kako želi onaj ko iznad njih vuče te konce. Neko vuče u levo i lutka ide u levo. Neko vuče desno i lutka ide desno. Lutka se okrene, skoči, potrči, ide napred, ide nazad, miruje… Lutka radi ono što neko ko vuče konce hoće. Lutku niko nije pitao da li hoće da ide levo ili desno, da li hoće da skače ili da miruje. Ne. Neko vuče konce, a lutka radi ono što mora.

Čini mi se da i svi mi nekada ličimo na marionete. Kao da neko drugi vuče konce, a mi se pomeramo. Iako smo 100 puta sebi obećali da nas određena situacija neće izbaciti iz takta, opet kada se ta situacija desi, mi uradimo isto. Čvrsto, najčvršće smo odlučili da od ponedeljka počinjemo da radimo nešto što nam je korisno, ali nije baš omiljeno, i onda kada dođe taj ponedeljak, opet nešto iskrsne i moramo da odložimo plan. Koliko puta vam se ovako nešto desilo? Sigurno puno puta. I ne samo vama. Svima se to dešava. Onda pitamo sebe o čemu se tu radi – gde je moja slobodna volja, odlučnost, samopouzdanje… Negde su nestali bez traga. Kao da je neko povukao konac, i mi radimo ono što oduvek radimo, a što nije dobro za nas. Kao da nas nešto sputava, drži nas zarobljene i vuče unazad, iako hoćemo napred.

Sve što sam gore opisala nije mi nepoznato. Na sopstvenoj koži sam to bezbroj puta iskusila. Moja „teška bolest“ se zove lenjost. Uzrok i lek – nepoznati. Uzrok sam tražila u genetici, prirodi, to mi je urođeno. Mogu li ja protiv genetike? Ne mogu. Možda nekada smisle gensku terapiju za lenjost i tad ću biti izlečena, ali do tada – ništa. Jednostavno, raspored u mojoj DNK je takav da sam lenja i tu je kraj. Bespomoćna sam po tom pitanju. A onda, iznenada, kada nisam ni tražila lek, kada sam se pomirila sa sudbinom, pojavilo se svetlo i počela sam da nazirem rešenje. Krivac za moju lenjost nije genetika, već su to metaprogrami. Ali, da bi stvar bila zanimljivija, nije kriv jedan metaprogram, nego više njih, puno, puno njih. Napravili su tako lep sklop koji je dao sjajan rezultata – moju ekstremnu lenjost. Koliko god stanje bilo teško, leka ipak ima, lečenje će duže trajati, ali može biti uspešno. Korak po korak, počela sam da upoznajem i da menjam svoje metaprograme koji su me kočili i sputavali. Iskreno, neću ja skroz da se oslobodim lenjosti. Ne bih da postanem vredna kao pčela radilica, ali malo da se pokrenem – e, to hoću i mogu. A, ako sam mogla ja, možete i vi.

Šta su metaprogrami

Metaprogrami su nesvesni filteri kojii određuju kako će naš mozak da obradi informacije iz spoljašnje sredine, koje informacije ćemo primiti i na koji način. Od mnoštva informacija kojima smo izloženi, najveći deo će biti izbrisan, nešto ćemo uopštiti, a nešto iskriviti i uklopiti u postojeće strukture. Šta ćemo izbrisati, šta uopštiti, a šta iskriviti, o tome odlučuju metaprogrami. Metaprogrami vuku konce, utiču na to šta ćemo opaziti u spoljašnjoj sredini, na šta ćemo obratiti pažnju, kako ćemo osmisliti svoje iskustvo, kako ćemo reagovati u različitim situacijama… Oni govore o tome kako i zašto radimo to što radimo.

Važno je znati

Kontekst. Metaprogrami su vezani za kontekst. Naši metaprogrami u porodičnom i poslovnom okruženju mogu da budu sasvim različiti. Neko ko je kod kuće opušten, ležeran, pa i neodgovoran, na poslu može da bude primer uzornog i vrednog radnika. Kod kuće možete biti manji od makovog zrna, tihi i neprimetni, a na poslu najveći galamdžija i bundžija, borac za pravdu i ispravljanje krivih Drina. Zašto? Zato što se vaši metaprogrami u ova dva okruženja (konteksta) razlikuju i dovode do različitih rezultata, tj. ponašanja. Možemo imati isti metaprogram u različitim kontekstima (porodica, posao, susedstvo, sporstki klub), ali to nije pravilo. Češće su naši metaprogrami u različitim kontekstima različiti. Zbog toga je bitno da upoznamo svoje metaprograme u svim nama bitnim kontekstima.

Korisnost. Metaprogrami nisu ni dobri ni loši, oni su samo manje ili više korisni u datom kontekstu i za postizanje određenog cilja. Svaki metaprogram ima i dobre i loše strane, i prednosti i mane. Ne postoji formula koja kaže da su određeni metaprogrami odlični, da uvek daju dobre rezultate i da svi treba da ih imamo. Ne. Oni mogu biti manje ili više korisni u određenoj situaciji. Njihovu korisnost procenjujemo zavisno od konteksta i od cilja koji želimo da ostvarimo.

Kontinuum. Metaprograme treba shvatiti kao kontinuum koji ima dva ekstremna tipa. Većina nas nalazi se negde između ovih ekstrema. Za ostvarenje određenog cilja u određenom kontekstu potrebno je da naginjemo ulevo, a za neki drugi cilj u drugom kontekstu – udesno, a negde je dobro da budemo u zlatnoj sredini.

Prepoznavanje. Metaprogrami se prepoznaju po rečima koje ljudi koriste. Reči koje koristimo opisuju nas same i govore o nama, ali u isto vreme vrše i uticaj na našu okolinu. Prikazaću vam one ekstremni, krajnje tipove, one sa samog kraja kontinuuma. Videćete šta ih pokreće, kako se ponašaju, čemu teže. Za neke metaprograme postoje specifična pitanja na osnovu kojih ih možete prepoznati, a za neke ne. U oba slučaja neophodno je da slušate šta vam ljudi govore, koje reči koriste da biste prepoznali njihove metaprograme. Oslušnite i sebe, šta vi govorite, koje reči vi koristite, tako ćete otkriti svoje metaprograme.

Menjanje metaprograma

Menjanje metaprograma je moguće. Da bismo to ostvarili neophodno je da:

1. upoznamo karakteristike metaprograma (kako se ispoljavaju; koje su jake, a koje slabe strane kog metaprograma; šta može biti korisno, a šta štetno);

2. osvestimo svoje metaprograme (rekli smo da su nesvesni, dok god su nesvesni, oni vuku konce, tek kada ih osvestimo mi možemo da preuzmemo kontrolu);

3. upoznamo svoje urođene metaprograme (svi mi imamo sklonosti ka određenim metaprogramima, oni nas nekada podržavaju, a nekada ne, ali kada njih koristimo najlakše funkcionišemo i sa najmanje napora);

4. procenimo korisnost svojih metaprograma za ostvarivanje postavljenog cilja u određenom kontekstu (ne treba menjati ono što dobro radi, samo ono što nas ometa i koči, a za to nam treba dobra analiza i naših metaprograma, a i konteksta i cilja);

5. promenimo načine svog ponašanja, budemo fleksibilniji i počnemo da se krećemo u željenom pravcu (probamo nove načine ponašanja, nove načine tumačenja određene situacije, omogućimo sebi sticanje novih iskustava).

Pošto su metaprogrami kontinuumi sa dva ekstremna kraja, promena metaprograma nije skok sa jednog kraja na drugi, nije ekstremna i nagla promena. To je naše svesno kretanje ka određenom kraju kontinuuma, naše svesno kretanje u određenom pravcu koji je za nas bolji, resursivniji, koji nam omogućava brže ostvarivanje datog cilja u datom kontekstu.

Za kraj

Znanje o metaprogramima nije bitno samo za naš lični razvoj, već može da unapredi i naše odnose sa drugim ljudima. Možemo da prepoznamo metaprograme ljudi u svojoj okolini, da sa njima komuniciramo koristeći njihove metaprograme i tako pojačamo svoj uticaj na njih. Takođe, poznavanje nečijih metaprograma omogućava nam da predvidimo njihovo ponašanje u različitim situacijama.

Koliko ima tačno metaprograma ne mogu da vam kažem jer se njihov broj stalno povećava, stalno se neki novi otkrivaju. Ja ću vam predstaviti one za koje mislim da će vam biti najkorisniji. Kako ćete ono što ovde pročitate iskoristiti, zavisi od vas. Ja se nadam da će vas ono što budete čitali podstaći da poboljšate i sebe i svoje odnose sa drugima jer mesta za poboljšanje uvek ima, a sada imate i način. Sada vi vučete konce.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x