Šta da uradite da ne biste sto puta ponavljali isto?

Koliko puta ste čuli majku koja kaže detetu: „Sto puta sam ti rekla da ne treba to da radiš, a ti ništa?“ Sigurno mnogo puta. Koliko puta ste čuli šefa da kaže: „Stalno moram da ispravljm njegove greške, on ne ume to da uradi kako treba.“ Sigurno mnogo puta. Koliko puta vam se prijateljica žalila da joj kolač opet nije uspeo, a radila je sve isto kao i prošli put. Opet, mnogo puta. Koliko puta se vama desilo da nešto radite iznova i iznova i da to i dalje ne funkcioniše? Sigurno puno puta. Koliko puta se meni nešto slično desilo? Ne pitajte, nema tog broja.

Postoji izreka koja kaže da je upornost pola uspeha. I ona je tačna. Malo je toga što možemo da iz prvog pokušaja odlično uradimo. Šta god da radimo potrebna je vežba – da li pravimo kolače, treniramo za maraton, vodimo pregovore sa klijentima, vozimo auto, učimo pevanje, držimo prezentaciju, popravljamo slavinu… Uraditi neku aktivnost sjajno iz prvog pokušaja je izuzetak, nije pravilo. Pravilo je da treba da uložimo trud, vreme, energiju, da vežbamo i tako postanemo odlični u tome što radimo. Problem nastaje kada se stvari malo otrgnu kontroli, pa uporno opet i opet i opet, bezbroj puta radimo jedno te isto, a ne pomeramo se sa početka. Kao onaj slatki, mali hrčak koji vredno okreće točak u svom kavezu, a i dalje ostaje na istom mestu. Ko voli automobile reći će da šlajfujemo, a ljubitelji računara da smo zabagovali.

Princip – Kada nešto ne funkcioniše, probaj nešto drugo

Cilj, to što želimo da ostvarimo nam je mnogo važan, ne možemo da odustanemo od njega, a ne znamo za drugi način kako bismo ga ostvarili i tako se vrtimo u krug. Do kada? Dok nam se ne smuči pa dignemo ruke od svega, zaključimo da nismo za to rođeni, da je to nemoguće postići ili možda dok ne promenimo nešto u načinu na koji pokušavamo da ostvarimo cilj.

Ono što treba zapamtiti je da cilj koji smo sebi postavili možemo da ostvarimo na različite načine. Od tačke A do tačke B vodi više puteva. Ako ne mogu da stignem najkraćim i najbržim putem (što je inače moj omiljeni način), probaću okolo, na levo, pa na desno, gore, dole, napred, nazad, gde god treba ali naći ću pravi smer. Ako određeni cilj uvek pokušavam da ostvarim na isti način, uvek ću dobiti isti rezultat. Da bih dobila drugačiji rezultet moram da promenim nešto u načinu dolaženja do cilja.

Primeri

Ako ste sto puta rekli nešto detetu i nije vas poslušalo, zašto mislite da će vas sto prvi put poslušati? Ako je dete sto puta prosulo čašu punu soka po podu svoje sobe i vi ste to sto puta uredno obrisali, zašto bi sto prvi put bio drugačiji? Može da bude drugačije ako mu dozvolite da pije sok samo u kuhinji, a ne i u sobi, ili ako se potrudi i obriše fleku koju je napravilo.

Ako ste šef koji je do sada uredno ispravljao greške svog zaposlenog, ispravljaćete ih i dalje, jer ste tako navikli. Možda možete da razgovarate sa zaposlenim o tome šta mu predstavlja teškoću, da mu detaljnije objasnite šta i kako treba da uradi ili da taj posao koji on ne može da uradi poverite nekom drugom, a njemu date ono što može dobro da obavi.

Ako stalno pravite kolač na isti način i stalno vam ne uspeva samo traćite vreme i novac, neće uspeti ni sledeći put. Pitajte nekoga ko zna bolje da vam kaže u čemu grešite. Što se kolača tiče ja sam to isprobala na čizkejku, ali od kada mi je koleginica rekla u čemu grešim sa ponosom ga iznosim na sto. Više niko ne kaže: „Nema veze kako izgleda, važno je da je ukusan“.

Važno

Ključno je da osvestimo i priznamo sebi da tapkamo u mestu, da radimo i trudimo se, a nigde se ne pomeramo. Zatim treba da širom otvorimo oči i vidimo koje nam sve mogućnosti stoje na raspolaganju. Neke će nam izgledati logično, neke manje logično, a neke suludo. Ako imamo nekoga da pitamo za savet – odlično, pitaćemo ga, razmisliti o njegovim predlozima i neki od njih isprobati.

Šta gubimo ako probamo nešto novo? Ništa. Ako ne uspemo, a probali smo nešto novo opet smo tamo gde smo i bili, a tu bismo bili i da smo opet radili po starom. Ali, može da se desi i da uspemo, da se pomerimo, da ispunimo cilj ili bar da mu budemo bliže. U tom slučaju, znamo da smo na pravom putu. Vidimo gde smo grešili i više nema rizika da će nas ova prepreka sputavati.

Princip na delu

Ako želite da vidite kako ovaj princip funkcioniše posmatrajte decu, ona su eksperti u njegovoj primeni. Šta radi dete kada želi nešto?

1. Lepo pita mamu. Mama kaže: „Ne može“.

2. Onda lepo pita tatu. Tata kaže: „Ne može“.

3. Onda počne da postavlja pitanja: „Zašto, zašto, zašto?“ Odgovor je opet: „Ne može“.

4. Onda počne da se umiljava. Odgovor je isti.

5. Počne da se duri. Odgovor je isti.

6. Počne da plače. Odgovor je isti (mada dosta roditelja popusti na ovom koraku).

7. E, sada je vrag odneo šalu. Dete koristi tešku artiljeriju i počinje da besni. Roditelji se predaju i popuštaju.

Sledećeg puta dete će ovaj ciklus mnogo brže da prođe, neke korake će da izostavi, da bi na kraju čim ga prvi put odbijete počelo da besni. Zašto to radi? Zato što je pametno, dobro vas poznaje i želi da ostvari svoj cilj. Dete zna da ste u svim prethodnim slučajevima „pali“ na njegov bes i da ćete opet pasti. Da bi do tog zaključka došlo dete je moralo da isproba niz vrlo različitih načina ponašanja i da posmatra njihove posledice. Kada je postalo sigurno u to šta ga dovodi do željenog cilja, počelo je to redovno da primenjuje.

I vi ćete zaista ponovo „pasti“ na njegov bes osim ako nešto ne promenite. Da li ćete da pretrpite njegov bes bez popuštanja ili ćete tako da se organizujete da ga ne dovedete u situaciju da počne da besni, to vi odlučite. Ali, ono što je sigurno je da ćete ako budete radili sve po starom, opet dobiti isti rezultat.

Za kraj

E sada, ako deca mogu tako dobro da koriste ovaj princip, zašto i vi ne biste mogli? Probajte. Videćete da je svakog narednog puta sve lakše i lakše. Sve lakše i brže ćete uočavati nove načine da dođete do cilja. Samo se opustite i vežbajte. Imajte na umu ono što je Albert Ajnštajn tako lepo rekao: „Prava definicija ludila je ponavljati iste postupke iznova i iznova, a nadati se drugačijem rezultatu“.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x