Kako da brojanjem disciplinujete decu?

Koliko puta ste bili u situaciji da vaše dete neće da uradi nešto što ste mu rekli? Neće da vas posluša i gotovo. Niste tražili ništa naročito teško da uradi i možda je pre toga stotinu puta to već uradilo, ali sada baš neće. Nekada vam kaže „neću“, a nekada ćuti i radi po svom, kao da niste ništa rekli. Nekada prosto odugovlači i nikako da uradi šta treba, a nekada vas onako izazivački gleda, testira vas.

Šta vi tada radite? Vičete, nervirate se, objašnjavate mu, molite ga… Nekada vas posluša posle puno pokidanih narava, uludo protraćenog vremena na objašnjavanje i raspravu i malo cirkusa, a nekada vi jednostavno odustanete. U svakom slučaju, oboje ste na gubitku. Ako ništa drugo izgubili ste vreme, a i dobro raspoloženje je pokvareno.

Da se ovakve situacije ne bi ponavljale predlažem vam da koristite tehniku disciplinovanja koja se zove brojanje. Iz mog ličnog iskustva, kao deteta na kome je ova tehnika primenjivana, pouzdano vam tvrdim da je vrlo efikasna. Još se sećam kako je moj otac primenjivao kada bi ga moj bezobrazluk i odugovlačenje naterali na to, i kako kao nekim čudom vrlo brzo uspevam da uradim ono što je od mene tražio. Nisam sigurna da je on tada znao kako se zove to što radi, ali je odlično to radio. Ne mogu tačno da se setim koliko puta je primenio ovu tehniku, ali više od jednom sigurno. Mislim da je nije ni baš često upotrebljavao jer nisam bila baš mnogo bezobrazno dete (bar ja tako mislim, a roditelje za svaki slučaj neću pitati). Ipak činjenica je sledeća: mnogo toga sam iz tog perioda zaboravila, ali ovog brojanja se sećam.

Ova tehnika je primerena za decu uzrasta od 2 do 8 godina. Starija deca slabije reaguju na nju. Koristi se kada je dete neposlušno, neće nešto da uradi ili odugovlači sa izvršenjem roditeljskog zahteva – neće da ruča, neće da se obuče, neće da skloni igračke, neće da prekine igru, neće da se spremi da ide u grad, neće da počne da piše domaći, neće, pa neće i neće. Za decu sklonu odugovlačenju, koju je teško pokrenuti, koja su spora i statična i loše se snalaze u vremenu ova tehnika je odlična.

Kako se primenjuje?

A) Za decu sklonu odugovlačenju

1. Hladnim, odmerenim glasom, jasno i razgovetno, dovoljno sporo da dete može da jasno čuje i razume svaku vašu reč, kažete mu: „Hoću ___ (da se obučeš, počneš da pišeš domaći…) dok izbrojim do 3. Ako to ne uradiš, sledi ti ___ (dva dana bez crtanog filma, tri dana bez izlazaka napolje…).“  

2. Brojite: „Jedan… dva… tri.“

3. Ako je dete uradilo šta ste od njega tražili – pohvalite ga. Ako nije uradilo – ispunite obećanje.

Napomena – Dok ovo objašnjavate, ne obrazlažete, ne pitate ga za mišljenje. Rekli ste šta ste imali i brojite. Obratite pažnju na to koliko je detetu zaista potrebno vremena da željenu radnju obavi i tome prilagodite brzinu brojanja. Ako mu je zaista potrebno više vremena, možete da brojite do 5 ili čak do 10, ako je baš neophodno.

B) Za decu koja su takmičarski raspoložena

1. Izazivačkim glasom, koji poziva dete na igru kažete mu:  „E, sigurna sam da ne možeš da se ___ (obučeš, počneš da pišeš domaći) dok izbrojim do tri.“

2. Brojite: „Jedan… dva… tri“.

3. Ako je dete uradilo šta ste od njega tražili – pohvalite ga. Ako ipak nije uradilo – sledeći put primenite varijantu A.

Napomena – Ako primetite da se dete „zagrejalo“, da daje sve od sebe da uspe, možete da dodate: „…dva… Izgleda da ćeš uspeti… i tri…“ Ništa osim ovoga ne govorite. Možete brojati do 5 ili čak do 10 i uskladiti brzinu odbrojavanja sa brzinom kojom dete ispunjava zahtev. Cilj je da dete uradi to što tražite u nekom optimalnom vremenu. Ako se desi da ova varijanta ne deluje pokušajte sa varijantom A.

Važno

Ono što je vrlo bitno je da, za svaki slučaj, i vi i dete znate šta sledi ako dete ne ispuni zahtev. Samo brojanje do 3, 5 ili 10 ne vodi ničemu ako posle toga nema određene reakcije. Tu reakciju treba ranije osmisliti i saopštiti detetu. Ako dete ispuni zahtev, što će se najčešće dešavati, možete ga pohvaliti: „Znala sam da ti to možeš/umeš, vidiš da možeš, baš si to lepo uradio/la…“ 

Nemojte ga previše hvaliti, jer do pre minut-dva imali ste konflikt sa njim i nije vas uvažavalo, pa prevelika pohvala nema smisla. Dovoljno je da primetite da je dete uradilo to što treba. Ako se slučajno dogodi da ne uradi šta treba (moguće je da to bude slučaj na samom početku primene ove tehnike kada dete još uvek ne veruje da ćete išta preduzeti), uradite ono što ste mu „obećali“.

Sećam se da je moj otac brojao kao da gleda na sat – 1, 2, pola 3, 15 do 3, 3. Ako sam na 1 ili 2 odolevala i terala po svom, na pola 3 sam uvek popuštala i što brže znam i umem radila šta treba. On je posle toga sporije brojao, da bi mi dao vremena, a i posle 15 do tri, nekada sam imala 10 do tri, pa 5 do tri i na kraju tri. Da je kojim slučajem sa mnom ušao u raspravu zašto to treba da uradim, zašto baš sada, koju ću ja korist od toga imati, sigurna sam da bih ja pobedila (ne zato što sam mnogo pametna i rečita, nego zato što deca uvek pobede). Ovako je problem vrlo brzo rešavao, a mene je jeza podilazila čim izgovori 1, samo nisam dozvoljavala da se to primeti.

Primer – treba da idete u posetu, a dete neće da se obuče, odugovlači. Opomenete ga da požuri ili će ostati kod kuće sa bakom i dekom. I dalje ništa. Primenite brojanje: „Hoću da se obučeš dok izbrojim do 3. Ako to ne uradiš, ostaješ kod kuće. Jedan, dva, tri…“ A) Dete se obuklo. Kažete mu: „Vidiš da možeš!“ i odete sa njim u posetu.  B) Izbrojali ste do tri, a dete se nije obuklo. Kažete mu: „U redu, mi sada idemo, a ti ostaješ sa bakom i dekom“. Najvažnije je da vi sada odete, a dete ostane kod kuće.

Zašto ova tehnika deluje?

Ova tehnika je vrlo jednostavna, a vrlo efikasna. Pomaže detetu da vrlo jasno vidi do kakvih posledica dovodi određeno ponašanje i da odabere u kom će pravcu ići – ka željenom ili ka neželjenom ponašanju. Kada dete uvidi da će roditelj uraditi ono što je rekao, njegovo ponašanje se menja, ne samo u ovakvoj i sličnim situacijama, već uopšte. Ono vam veruje, veruje da ćete uraditi ono što kažete i to saznanje dovodi do promene u ponašanju deteta. Da bi došlo do ovog saznanja detetu je neophodno iskustvo, ne vaše reči, nego praksa. Neophodno je da doživi, da iskusi, da oseti da stojite iza onoga što ste rekli. Tada i vaše reči imaju veći značaj.

Kao neko ko je lično iskusio ovu tehniku, toplo vam je preporučujem. Sa srećom!

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x