Šta sve možete da naučite?

Kada sam bila đak, mnogo toga u školi nisam volela. Bilo mi je dosadno ili sam znala da ne umem nešto da uradim. Jedna od tih stvari su bili i javni nastupi. Kada kažem „javni nastupi“ mislim na bilo kakvo nastupanje pred drugima, od onog najobičnijeg odgovaranja pred odeljenjem do… Ne znam dokle jer ja drugih nastupa nisam ni imala. Nisam znala ni da pevam, ni da igram, ni da glumim, ni da recitujem, a o sportu da i ne govorimo. Recitovanje mi je baš teško padalo jer su često tražili da ga vežbamo. Kada je trebalo da pred odeljenjem recitujemo pesmicu meni je padao mrak na oči. Volela sam da čitam, shvatala sam šta je pesnik hteo da kaže, mogla sam da doživim osećanja koja je želeo da nam prenese. Ali, ja da ih izrazim – e, to je već sasvim nešto drugo. To stvarno nisam umela da uradim. A za recitovanje je neophodno da prenesete osećanja publici. Moja publika je uvek osećala olakšanje kada završim jer sam govorila pesmicu što sam brže mogla, samo da skratim svima muke.

I tako je vreme prolazilo, što smo bili stariji sve manje smo recitovali, a meni je bilo lakše. O recitovanju više nisam ni razmišljala sve dok iznenada na masteru NLP-a nismo dobili zadatak da za sertifikaciju modelujemo neku veštinu. Šta da izaberem? Nešto najlakše naravno. A šta je to najlakše? Razmišljala sam, mislila i smislila – recitovanje. Učinilo mi se da je zgodno, ne traži nikakvu opremu (aparate, sredstva, uređaje), mogu da ga vežbam kad god hoću, a imala sam i dobru učiteljicu. Posle sam se setila da može da bude i korisno jer pomaže da se jasnije izgovaraju glasovi, da jasno i pravilno izgovaramo reči, a to je korisno svima koji rade sa ljudima. I tako sam ja počela da vežbam recitovanje. Vežbala sam, vežbala i uvežbala dovoljno da prođem sertifikaciju.

Princip – Ako neko može nešto da uradi, svako može to da nauči

Da bih savladala recitovanje  morala sam da usvojim princip NLP-a „Ako neko može nešto da uradi, svako može to da nauči“. I zaista je tako! Možemo da naučimo i ono za šta smo sigurni da nam ne ide, da nam ne leži, da to ne znamo. Koliko dobro ćemo to naučiti je drugo pitanje. Nešto ćemo sjajno naučiti i bićemo zaista vrsni u tome, nešto ćemo osrednje naučiti, a nešto vrlo malo, ali važno je da ćemo u toj aktivnosti biti dosta bolji nego što smo bili pre učenja. Nije važno to što ni posle učenja verovatno nećemo biti najbolji na svetu, bitno je da budemo bolji nego pre početka učenja. Za vrhunski uspeh, onaj uspeh svetskog nivoa, pored ogromnog rada neophodne su i izuzetne sposobnosti, a i malo sreće. A poenta nije u tome da budemo najbolji na svetu,već da budemo bolji nego što smo sada.

Suština ovog principa je u tome da sve što jedno ljudsko biće A može da uradi, drugo ljudsko biće B može da nauči. To je naprosto tako. Možda će biće B biti podjednako uspešno kao A, možda će biti lošije, a možda će biti i bolje. Ono što je važno je da će to ljudsko biće B biti bolje nego što je bilo na samom početku, pre vežbanja, pre učenja. Nije bitno da li će B biti bolji od A, važno je da B bude bolji od sebe samog. Ovde se ne radi o takmičenju i odmeravanju snaga sa drugima, već o takmičenju sa samim sobom i usavršavanju sebe. Bitno je da se B trudi da bude najbolji što može biti, a dokle će stići drugo je pitanje.

Bitno je da tačno znate šta želite da naučite i zašto, da vam to bude zaista važno. Tada ćete biti spremni da uložite trud. I naravno, važno je da imate dobrog učitelja, nekoga ko to izvrsno radi i od koga biste „krali“ tajne zanata. Učitelji su svuda oko vas, samo treba da ih primetite.

Šta ljudi sve mogu da nauče? Ne bih znala odakle da počnem, niti gde da završim spisak. Oblasti učenja su beskrajne. Možete da se poboljšate u svim vrstama sportova, u pamćenju (imena, likova, podataka, formula, datuma…), javnim nastupima, pisanju priča i pesama, rešavanju matematičkih problema, komponovanju, pričanju priča, pregovaranju, prodaji, duhovitosti i korišćenju humora, heklanju i pletenju, pripremanju kolača, efikasnijem korišćenju vremena, pevanju, recitovanju, plesu, komuniciranju, vođenju biznisa, sposobnosti da kažete NE… Ovaj spisak zaista nema svoj kraj, a vi ga nastavite po svom izboru.

Za kraj

A sada, da se vratim na recitovanje. Kada sam recitovala na sertifikaciji nije bilo mraka pred očima, nije mi bilo muka, nisam imala tremu. Bila sam sasvim opuštena. Znala sam da sam uradila najbolje što sam mogla i da sam mnogo bolja nego pre. Nekada mi se čini da sam možda i uživala za vreme ovog nastupa. Sada planiram da naučim neke druge stvari – da bolje pišem (to mi je prioritet), da crtam (ni to nikada nisam znala i baš bi bilo zanimljivo da vidim koliko mogu da se poboljšam), da šijem najjednostavnije platnene tašne (ove kožne mi „odvališe“ rame i neću više da ih koristim). A kada to završim, smisliću šta bih još mogla da naučim. Kada prihvatite ovaj princip, samo nebo vam je granica – sve možete.

Zapamtite, ako sam ja mogla da recitujem i vi možete da naučite sve ono što vam je važno. Možete da u tome budete najbolji što možete biti jer ako neko može nešto da uradi, svako to može da nauči.

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x