Dete i škola

„Od kolevke pa do groba najlepše je đačko doba“  kaže pesnik. A šta na to kažu đaci? Dok sam ja bila đak nisam se slagala sa ovim stihom, mislila sam da je skoro potpuna laž. Sada kada više nisam đak, ali i dalje pet dana sedmično provodim u školi, malo sam ublažila svoj stav. Đačko doba može da bude najlepše, ali i ne mora. Ono što je bitno je da vidimo šta nam može pomoći da detetu ovaj period učinimo lepim i prijatnim, ali i šta nas može u tome ometati.

Od prvog do četvrtog razreda

Polazak u školu za ogromnu većinu dece je radostan događaj koji jedva čekaju. Često tokom leta pred polazak broje dane do prvog septembra. Ići u školu za decu znači biti veliki, biti važan, imati ugled i značaj među ostalom, a posebno među mlađom decom. Škola znači ulazak u jedan potpuno novi svet. Dete sada ima jedan deo života koji je samo njegov i koji se odvija van porodice. Sada i ono može da kod kuće govori šta mu se sve desilo tog dana. Dete koje je dobro pripremljeno za polazak u školu (i fizički, i emocionalno, i socijalno, i intelektualno) doživeće školu kao prijatno mesto i rado će u nju ići. Možda mu neke stvari baš i neće u potpunosti prijati (nekone voli domaće zadatke; neko ne voli da ustaje rano ujutru; neko će se naljutiti na druga ili drugaricu; neko zaboravlja da ponese pribor; nekome dugo traje čas, a odmor proleti; nekome smeta što ne sme da trči kroz hodnik itd), ali većina dece se uspešno prilagodi na školu. Povremene i  kratkotrajne smetnje su očekivane i roditelji ne treba zbog njih da se previše brinu. U saradnji sa učiteljicom one se prilično lako prevladaju.

Ovakav pozitivan stav prema školi većina dece zadržava tokom prva četiri razreda. Vezani su za drugove i drugarice iz odeljenja i za učiteljicu. Osećaju da su deo jedne veće celine – prvo odeljenja, a zatim i škole. Učiteljica je veoma važna osoba i ono što ona kaže je najčešće „zakon“ – dete može da počne redovno da pere ruke kada posle igranja napolju uđe u kuću zato što je učiteljica tako rekla, a to što mu je majka isto to govorila godinama unazad nije uopšte važno. Ako učiteljica kaže da treba da odu na pijac sa roditeljima da pogledaju kojih vrsta povrća ima u to godišnje doba, dete će da ide sa oba roditelja jer je učiteljica tako rekla i ne može nijedno od roditelja da tada ostane kod kuće. Ako učiteljica kaže da na ekskurziju ponesu dva sendviča, majka mora da napravi dva sendviča, ni slučajno ne sme da kupi pecivo u pekari. Sličnih primera imate bezbroj. Školske obaveze deca uglavnom uredno obavljaju. Stalo im je do dobrih ocena, do pohvale, do toga da budu primećeni i prihvaćeni. Na ovom uzrastu omiljena deca u odeljenju su uglavnom ona koja su lepo vaspitana i najbolji đaci, tako da petice ne samo da donose pohvale kod kuće i od strane učiteljice, već i ugled kod ostalih učenika.

Od petog do osmog razreda

Polaskom u starije razrede sitaucija počinje da se menja. Zahtevi koje škola postavlja pred decu u pogledu usvajanja gradiva i školskih obevaza se znatno povećavaju. Više nema učiteljice koja je celog dana sa svojim đacima, već se susreću sa 5 ili 6 nastavnika dnevno. Svaki od njih ima svoj način rada, navike, zahteve, neke stvari koje se đacima dopadaju ili ne dopadaju. Više nemaju ni svoju učionicu, već posle svakog časa moraju da sve svoje stvari prenose u drugi kabinet i da neprekidno o njima vode računa.

U ovom periodu, kod nekog ranije, a kod nekog kasnije javlja se i pubertet. Neka deca kroz njega prođu lako, jedva se i oseti da su pubertetlije, a kod nekih promena bude žestoka. Najčešće pubertet i decu i roditelje „zatekne“ nespremne. Iako roditelji znaju da dete mora proći kroz pubertet, uvek im se čini da se rano javio, nisu ga baš tada očekivali i nikako im nije jasno kako se to dete preko noći promenilo. Pubertet često donosi i slabljenje interesovanja za učenje i slabije ocene. Stav dece prema školi može biti različit – i pozitivan, i negativan, i ambivalentan (mešovit). Često su deca veoma vezana za nekoliko drugova iz škole (koji mogu biti i iz drugih odeljenja ili razreda) i školu doživljavaju više kao mesto za druženje, a manje kao mesto za učenje. Ako njegova ili njena simpatija ide u suprotnu smenu, dete može da u školi provodi po ceo dan, čekajući da nju/njega vidi pre časova, pa tokom velikog odmora, ponekad i tokom malih odmora, pa i posle časova. Vrlo često školsko dvorište postaje jedno od najvažnijih mesta u životu vašeg deteta u tom periodu. O ocenama i školskom uspehu neki ozbiljno počinju da razmišljaju od drugog polugodišta 8. razreda jer postaju svesni da ih u junu očekuje završni ispit i upis u srednju školu.

 Šta bi moglo da olakša školovanje i detetu i vama:

  • Vaš pozitivan stav prema školi,  obrazovanju i znanju. Ako roditelj ne ceni obrazovanje i smatra da je ono nevažno za uspeh u životu, verovatno je da će dete preuzeti njegov stav i ponašati se u skladu sa njim – neće dovoljno učiti, ocene će se pogoršati, a možda će čak i jasno ispoljavati nepoštovanje prema nastavnicima.
  • Vaša zainteresovanost za sve što se u školi dešava vašem detetu i spremnost da se angažujete kada je to potrebno. Praćenje detetovog uspeha i napretka i preduzimanje različitih mera ako dođe do pogoršanja ocena – od redovnih razgovora sa nastavnicima, preko pregledanja domaćih zadataka i  preslišavanja kod kuće, pa do odlaska kod školskog psihologa/pedagoga.
  • Realna očekivanja od deteta u pogledu ocena, interesovanja, daljeg školovanja. Ako su vaša očekivanja niska, moguće je da ni dete neće biti motivisano da postigne nešto više. Ako su vaša očekivanja previsoka i dete ne može da ih ostvari, može se osećati loše i neuspešno iako to realno nije.
  • Prihvatanje deteta takvog kakvo jeste. Vaše dete jeste vaša najveća ljubav, zadovoljstvo, odgovornost, uspeh, briga, sreća… Ali, vaše dete nije vi! Ono je ličnost za sebe i što je starije njegova ličnost će sve više dolaziti do izražaja. Niti ste vi grnčar, niti je ono glina koju možete da oblikujete kako poželite, pa da napravite ćup, vazu ili tanjir. Vašem detetu možete pomoći da postane ono što jeste, ono za šta ima potencijala, ono što ono želi. Vaše je da ga upoznate, da ga pratite i usmeravate koliko je moguće. Nije vaš posao da od njega pravite nešto što ono nije. Takav posao je uvek osuđen na neuspeh i ako slučajno to radite, molim vas PREKINITE TO ŠTO PRE.
  • Nemojte izjednačavati dete i učenika. Volite svoje dete zato što je vaše, bez obzira na to kakav je učenik. Možda nije sjajan đak, ali je divno dete – plemenito, kreativno, dobrodušno… Nažalost, videla sam dosta sjajnih učenika koji baš i nisu sjajna deca. Po mom mišljenju, važnije je kakvo je dete jer od tog deteta će sutra postati čovek, a od dobre dece najčešće postaju dobri ljudi.  
Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Katarina Pavićević

Unesite sigurnost, lakoću i vedrinu u svoj život. Poboljšajte svoje roditeljstvo, međuljudske odnose i budite zadovoljni sobom. Možete to. 

Najnoviji članci

Pet jezika ljubavi 

Pet jezika ljubavi, Geri D. Čepmen, Kosmos izdavaštvo, Beograd, 2017 Kako znate da vas neko voli? Po čemu to prepoznaje? Šta taj neko treba da

Porodične sablasti 

Porodične sablasti, Bruno Klavije, Fedon, Beograd, 2021 Oduvek sam osećala da ne počinje sve sa mnom. Ni u mom životu nije sve počelo sa mnom,

Moj newsletter

Jednom sedmično pišem vam priče koje će vam dati snagu da krenete ka uspehu, pobedi, ka novim, srećnijim, snažnijim i ispunjenijim vama. Možete to.   

0
Voleli bismo da čujemo vaše mišljenje, molimo vas da pošaljete komentar.x